Prvi hrvatski tiskar

Na blagdan svetih apostola Petra i Pavla 29. lipnja, odnosno na Petrovu kako se u kosinjskom kraju naziva ovaj blagdan, pred sjevernim ulazom u crkvu sv. Petra i Pavla u Donjem Kosinju, koja je izgrađena na mjestu nekadašnjega pavlinskoga samostana, otkriven je spomenik o. Ambrozu Kacitiću od roda Kolunića, poznatom i kao Broz žakan, prvom hrvatskom tiskaru.

Program je započeo predstavljanjem projekta, potom je održana sveta misa i posvećenje spomenika, a događanje je zaokruženo nastupom kulturno-umjetničkih društava.

Inicijativa na Petrovu ujedno je podsjetnik institucijama i poticaj za daljnja istraživanja Kosinjske mikroregije

Spomenik prvom kosinjskom tiskaru o. Ambrozu Kacitiću, rad akad. kipara Slavena Miličevića

Projekt izgradnje spomenika predstavili su kosinjski župnik Pero Jurčević, pavlin o. Gaudencije Vito Spetić, predsjednik Znanstvenoga i kulturnoga društva Kosinj Milan Bošnjak, autor poprsja, akademski kipar Slaven Miličević te povjesničar Ivan Mance, a program je vodila Zrinka Vukelić, ravnateljica OŠ Anža Frankopana Kosinj. Inicijativu su na Petrovu prošle godine osmislili i pokrenuli vlč. Pero Jurčević, župnik i neumorni zagovaratelj Kosinja i Ivan Mance, najznačajniji istraživač kosinjske povijesti, posebno usmjeren na hrvatski prvotisak i glagoljaštvo.

Uz poprsje oca pavlina Ambroza Kacitića, postavljene su i spomen-ploče kod Križa u Vukelićima, gdje je nekad bilo selo Dubovik u kojemu je rođen o. Kacitić, na zidu crkve sv. Petra i Pavla, gdje je nekoć bio pavlinski samostan u kojemu je živio, te na zidu crkve sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu nedaleko od koje se nalazio grad Kosinj, gdje je bila tiskara, sve na dva pisma: glagoljici i latinici. Govorilo se o projektu, pavlinskom redu i aktualnostima u Kosinjskoj mikroregiji te su pohvaljeni svi koji su sudjelovali u ostvarenju ove vrijedne zamisli, od inicijatora, potom vrlo uspjeloga, snažnoga i u prostor lijepo uklopljenoga umjetničkoga djela kipara, do brojnih donatora i svih koji su pomogli u organizaciji postavljanja spomenika i ploča te svečanoga otkrivanja spomenika.

Biskup gospićko-senjski mons. Marko Medo podsjetio je da je Ambroz otisnuo prvu hrvatsku knjigu, glagoljski Misal po zakonu rimskoga dvora

S jedne strane, osjećalo se žaljenje za izgubljenim sjajem Kosinja, za tisućama ljudi koji su se zbog sustavno negativnih politika prema ovome prostoru morale iseliti, za larmon dice i blaga, ali se osjećala i nada u moguću bolju budućnost Kosinjske mikroregije. Pri tome je nužno novo redefiniranje i primjerena revalorizacija kosinjskih vrijednosti i osobitosti, prirodnih i kulturoloških, te izgradnja infrastrukture i stvaranje uvjeta za održivi razvoj. Autor ovoga teksta je uz dio obraćanja na standardnom hrvatskom jeziku nekoliko rečenica izrekao i na mjesnom ikavsko-ekavskom govoru Donjega Kosinja, želeći se svojim javnim govorom usprotiviti uvriježenoj negativnoj stigmatizaciji i potaknuti novu valorizaciju ovoga lijepoga i staroga govora.

Svečano misno slavlje predvodio je mons. Marko Medo, gospićko-senjski biskup, a koncelebrirali su vlč. Pero Jurčević, mons. Tomislav Šporčić, mons. Marinko Miličević, preč. Nikola Turkalj, preč. Mišel Grgurić, vlč. Josip Štefančić, vlč. Nikola Prša, o. Andrija Kekić i o. Gaudencije Vito Spetić. U svojoj homiliji biskup je rekao kako „Ambroz nije bio samo tiskar, već svećenik, glagoljaš i čuvar hrvatske baštine koji je u Kosinju 1483. godine otisnuo prvu hrvatsku knjigu, glagoljski Misal po zakonu rimskoga dvora“ te je povezao rad i djelovanje o. Ambroza Kacitića sa svetim apostolima Petrom i Pavlom: „Bio je, u duhu svetoga Pavla, svjedok Evanđelja ‘perom i papirom’, čovjek koji je Krista naviještao kroz knjigu i pismenost, a u duhu svetoga Petra, čuvar vjere, baštine i Crkve“. Nakon svete mise, odnosno maše, biskup Medo posvetio je poprsje o. Ambroza Kacitića, pavlina i prvoga hrvatskoga tiskara, zbog kojega se, i naravno zbog proslave Petrove, okupilo više od tisuću ljudi, Kosinjana i njihovih prijatelja iz Like i cijele Hrvatske.

Uslijedio je kulturni program u kojemu su nastupili HKUD Lički Osik, HKUD Široka Kula i izvorna pjevačka skupina Sokolovi iz Ravnih kotara, koji su svojim lijepo uvježbanim i energičnim nastupima upotpunili ugodno poslijepodne.

Cijelo je događanje proteklo dostojanstveno, veselo, čak i s dosta medijskoga odjeka. No postavlja se pitanje dokad će znanstvene ustanove i šira stručna javnost ignorirati istraživački rad Ivana Mance i nove spoznaje o hrvatskom tiskarstvu. Možda je vrijeme za upućivanje otvorenoga pisma Staroslavenskom institutu, slično kao što je ZKD Kosinj na Antonju, 13. lipnja ove godine uputilo otvoreno pismo Ministarstvu gospodarstva i Ličko-senjskoj županiji u kojem su zatraženi odgovori na tri pitanja: u kojoj je fazi izgradnja Hidroenergetskoga sustava Kosinj te kad je planiran dovršetak radova; koliko je arheoloških lokaliteta istraženo do današnjega dana i kakvi su konkretni planovi za istraživanje te što se planira s preostalim stanovnicima Kosinja, kako će se ispuniti njihova Ustavom zajamčena temeljna prava, prije svega na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje djece?

Nadamo se i vjerujemo da će ova radosna Petrova biti prekretnica i da će se o. Ambrozu Kacitiću, jednom od naših velikana, dati mjesto koje zaslužuje, kao i njegovu (i našem) Kosinju, koji je od Kacitićeva vremena do danas doživio mnogo nepravdi, zanemarivanja i zapostavljanja – smatramo da je došlo vrijeme za stvarnu i punu integraciju Ambroza Kacitića, prvoga hrvatskoga tiskara, i Kosinjske mikroregije, kulturnoga i prirodnoga bisera Hrvatske, u nacionalnu hrvatsku kulturu.